Tuesday, October 15, 2013

Šta si ti kad nisi programer?

Procesi u nuklearnoj fizici su za mene mnogo jednostavniji nego da uzmem da napišem liniju koda. Nikad se nisam ni trudila da napišem liniju koda. Još uvek mešam aplikacije i baze podataka, ne znam tačno šta koji programski jezik radi i šta se za čega koristi. Dok sam bila na fakultetu napravila sam svoj website u html-u i od tog koda nisam daleko mrdnula. XML mi je odlično išao, imam 9ku iz tog ispita a sad ga jedva prepoznam.

Drugi problem koji imam je da slabo pamtim nazive stvari. Za mene su ikonice na mom desktopu ono sa kamionom (data mover), ono sa valjkom (SQL developer), ono sa dva pisma (WinSCP), ono što nikad neće da se otvori (App designer), šilja (crimson editor), komp (remote desktop), ono za upoređivanje koda... Dobro, stvari kao što su explorer, outlook, word, excel sam sa godinama zapamtila.

Ja sam diplomirani matematičar finansija. Verovatno jedna od retkih koja je diplomirala sa ocenom manjom od 10. U tom datom trenutku mi je samo bilo bitno da mama doživi moju diplomu. Doživela je i moj prvi posao u Centroproizvodu gde sam se 6 meseci smarala sa finansijskim izveštajima. Nažalost gomilu drugih stvari nije doživela.
Prebacili su me u IT na inicijativu mog tadašnjeg IT menadžera gde sam polako počela da ulazim u neki IT svet koji je daleko od programerskog.

Bavila sam se analizama podataka, Sharepoint serverom, administrirala sam Sharepoint, učila kolege kako da ga koriste, razvijala neke sitnice u infopathu (što opet nije bilo kodiranje), pripremala IT projekte, centralizovala dokumentaciju firme, uprostila procese magacinske dokumentacije zahvaljujući sharepointu.

U Symphony HRS sam došla kao poslednja glupača, bar su me svi tako gledali. Ništa mi nije bilo jasno. Nisam znala ni šta je outsourcing, ni payroll ni šta kod đavola oni tu rade. Za Oracle sam čula negde kroz maglu a za PeopleSoft nikad u životu nisam čula. Umesto da radim na projektu sa Srbijom, oni su me stavili da budem business analyst za najjačeg klijenta koji je imao gomilu problema. Taj klijent je srećan i zadovoljan našom uslugom već godinu i po dana.

Dve i po godine kasnije smatraju me najvećim stručnjakom za PeopleSoft u firmi od 1200 zaposlenih. Znam kako sistem diše, gde baguje, kakve gluposti zna da napravi. Smatraju me stručnjakom za payroll za veliki broj zemalja Azije i Evrope. Analiziram svaki detalj, tražim uvek na pravim mestima, setim se najmanjih stvari i  glavi držim sve što se dešavalo sa sistemom u poslednje dve godine. Čitam kod, znam gde napravi grešku pa pošaljem mojim programerima da to napišu kako treba. Zezam se sa dokumentacijom za development, analiziram, mislim, sklepam nove formule, nove elemete za izračunavanja... Radim na funkcionalnom razvoju, u tehnički razvoj samo gvirnem s vremena na vreme kad im treba neko objašnjenje ili kad stanu negde pa ne znaju da nastave. 

I dalje ne znam da napišem liniju koda, znam da pročitam, doduše, samo taj programski jezik koji Oracle PeopleSoft koristi. Mada, nisam sigurna ni da li je PL-SQL programski jezik.  Znam da pročitam kod koji koriste app engines, da nađem gde je ceo taj proces napravio kiks.

Nisam stručnjak. To je kao kad bi sebe nazvala stručnjakom za SAP posle 2 godine korišćenja. Posle 2 godine korišćenja excela možeš sebe da nazoveš stručnjakom ali ovo su mnogo kompleksniji sistemi. PeopleSoft je mnogo veći od onoga što ja znam i zato volim svoj posao. Svakog dana naletim na nešto novo, nešto što ranije nisam videla, nešto što me iznenadi. Kad PeopleSoft bude prestao da me iznenađuje, onda ću sebe smatrati stručnjakom.

I nisam programer al eto... radim u IT industriji. To zovu danas business analyst, ja to zovem, ona koja čisti sva sranja development tima. ;)

Sunday, October 13, 2013

IT industrija u Srbiji iliti kako je Marina išla na razgovore za posao

Vratila sam se u Maleziju... da li sam pogrešila, ko će ga znati. Nisam ni razmišljala... otprilike da je prošlo 36 sati od momenta kad mi je Prem poslao porukicu da se vratim na svoju staru poziciju sa novim beneficijama do momenta kad sam počela da se pakujem.

Verovatno mi je dosadilo to što nijednoj kompaniji u Srbiji ne trebam i što sam 5 meseci išla od razgovora do razgovora gde su mi, na manje više lepši ili ružniji način, govorili da eto baš sad nemaju mesto za mene. Ne znam ni zašto sam tražila posao u Srbiji. Čitala sam bajke o IT industriji u Srbiji i mislila sam da ću i ja naći svoje mesto ali verovatno sam odavno trebala da prestanem da verujem u bajke.

Bila sam na razgovoru za posao u novosadskoj firmi koja se zove MI System. Prvo sam išla kod HR menadžerke na razgovor, pa nekoliko nedelja kasnije kod direktora pa nekoliko nedelja kasnije kod menadžera sa kojima bi trebalo da radim. Nakon toga su mi poslali zadatak da ga uradim. Na razgovoru za posao spomenuli da eto ja savršeno odgovaram njihovim potrebama i da je posao moj. Kad sam poslala odrađen zadatak, dve nedelje kasnije sam dobila "hvala ali eto mi smo se odlučili za nekog drugog" mail. Pritom je menadžerka sa kojom sam se dopisivala spomenula u mailu da su imali neviđen broj kandidata (što je potpuno kontradiktorno onom što mi je direktor rekao par nedelja ranije) i da su odabrali nekog drugog.

Kada sam joj poslala mail da je njihov pristup svemu nečuven ona mi je spomenula da bi ja trebalo da znam kako sve to ide pošto sam radila u inostranstvu. Nisam želela da joj odgovorim na taj mail... očigledno ona nikad nije ni zakoračila u poslovni svet van svoja četiri zida.  Iskreno ne preporučujem da im ikada pošaljete CV.

Na razgovoru za posao u čuvenoj firmi Nordeus koja je poznatija kao srpski google i ujedno najpoželjniji poslodavac u IT industriji u Srbiji pošto svi sede na poslu i igraju igrice koje ja ujedno baš i ne volem mnogo, gospođica koja me je intervjuisala nije prestajala da gleda u svoj komp i da kucka svaku moju reč. Da ne spominjem to da sam dobijala mailove od nje koji su bili na "ti". Na "ti" u poslovnom svetu se prelazi kad ja potpišem ugovor, sve ostalo je neprofesionalno po meni.

Njena pitanja su bila vezana za moj CV koji je detaljno napisan i koji sam joj ja samo prepričala i ona pogled uopšte nije dizala sa svog kompa. Ličila mi je na daktilografkinju i na istražnog sudiju u jednom. Prijatnije sam se osećala na sastanku sa glavonjama Daimlera u Holandiji gde smo išli kao na klanicu. Mislim da me je za sat vremena intervjua 2 puta pogledala i to preko svog monitora. Mi nismo razgovarale, ja sam odgovarala na pitanja. Devojka koja je došla posle nje da me testira je bila mnogo prijatnija ali sam ja tu već izgubila želju da radim u čuvenom Nordeusu.

Razgovor u VIP-u je bio mogu reći najprijatniji. Oni su kao iskusni, poslali na razgovor devojku iz HR-a i čoveka koji bi trebao da mi bude menadžer na poziciji za koju konkurišem. Mislim da smo i on i ja videli posle 15tak minuta da ja nisam za tu poziciju pa smo skratili intervju da ne bi gubili i moje i njihovo vreme. Njima je trebao programer, što ja nisam a s druge strane nisu napisali dobar opis posla u oglasu. Oboje veoma prijatni i veoma profesionalni i cene moje vreme a ne da me zovu da im dolazim 200 puta kao već pomenuta novosadska firma. Videla sam da su kasnije promenuli opis pozicije i oglasili je. Uče na greškama.

Telenor ima milion novih pozicija i od tog miliona ja imam iskustva i predispozicije za bar 10. Za svaku jednu sam vrlo uredno dobila odbijenicu u roku manjem od 24h tako da sam obećala sebi da neću više konkurisati kod njih. Imam utisak da čim vide moj CV imaju automatsko reject dugme. Tj, ni ne pogledaju mi CV.
Onda su zapošljavanje prebacili nekoj HR agenciji koja me je odmah pozvala na intervju ali je meni karta već bila bukirana.

U nekom momentu sam pila kafu sa Zoranom koja voli astrologiju i koja mi je pogledala u zvezde čim sam ja uzdahnula "Hoću li ikad naći posao?". Rekla je da će me bivši šef zvati vrlo uskoro da mi ponudi posao.
Ne verujem ja u to. Ja se ustvari plašim tih sranja... posebno odkad mi je telefon zazvonio da se vratim u Maleziju kratko nakon toga.