Saturday, September 24, 2011

Prakticno uputstvo: kako biti najdosadnija tetka na svetu

Kao sto sam spomenula u svom prethodnom postu Bog mi je dao fenomenalnu tetku kojoj sam ja uvek bila 3 dete (s obzirom da ima dvoje svoje dece). Moja pokojna majka i moja teta su se uvek lepo slagale, tu i tamo su se jednom godisnje svadjale zbog kuvanja pekmeza ili koja ce da pece paprike ili dokle se protegnulo nase carstvo sa jagodama eventualno neke trenutne politicke rasprave ali sve se zavrsavalo na tome. Uvek volim da ispricam pricu kako su moja majka i moja teta podelile imovinu posle dedine smrti. Posto teta radi u sudu, njen posao je bio da spremi papire a moja mama samo da dodje i da potpise a imovinu su podelile uz kafu na ravne casti i bez rasprave. Kad sam jednom prilikom pricala to jednoj drugarici, rekla mi je da sam neverovatno srecna posto njena mama ne razgovara vise sa svojom familijom posle podele imovine. Bem li ga, kad imas pametnu mater i pametnu tetku onda tu nema neke velike problematike. No, s obzirom da je deda imao 2 brata i sestru tu su se nacickale jos neke tetke i naravno jedna od njih je najpametnija od svih, sa najmanje zavrsenih skola u familiji. Doduse, mislim da njoj nikad nisu ni trebale skole s obzirom da je najpametnija zar ne? Ona je jedna od onih tetaka koja sve zna, uvek sve vidi, sve cuje, u sve je upucena ali s druge strane uvek zna kad je ciji rodjendan, imendan i slava. Znaci ako treba korisna informacija samo zovi Frau Tetku. Kad proberem po familiji sve moje tetke i ujaci imaju vise skole ili fakultete sa debelim karijerama iza sebe. S obzirom da su moja teta i mama najmladje u tom nizu, manje vise sve moje ostale tetke i ujaci su vec bili u penziji kad sam ja pocela nesto ozbiljnije sa njima da se druzim i razgovaram. Frau Tetka se udala za oficira, zivela u trosobnom vojnom stanu u Beogradu i ceo zivot je, normalno, bila najpametnija. To se uopste ne dovodi u pitanje. Ta njena spektakularna pamet je pocela da se prosipa po meni cik posle mamine smrti, jos nisam izasla iz crnine. Pocelo je cuveno predavanje "ti treba da nadjes nekog i da se udas, ne valja da si sama... " Gledala sam u nju i gledala onaj balkon i mislila u sebi da li ce ostati na mestu mrtva ako je sad bacim sa balkona ili da ne prljam ruke! Tih prica mi je odavno preko glave a narocito kad sam u emotivnom rasulu. Po starim pravilima i obicajima koje je moja Frau tetka sve apsolvirala na visokoj skoli za dosadne tetke kad se 40 dana posle smrti ide na groblje, moj posao je da polijem grob vodom 3 puta u obliku krsta. Sa matematicke strane ja znam sta je krst, sa Pravoslavne to vec nije toliko jednostavno a ja sam ispala sodoma i gomora familije sto to nisam znala. U Pravoslavlju ja treba grob da polijem od glave prema nogama i s desna na levo a ja sam polivala s leva na desno. Nego, nije to bilo toliko strasno, nego je tu bio komsija Milan kojem je, kad je cuo da je moja majka umrla, pozlilo i coveka su odneli u bolnicu i on nije bio na sahrani, a on je , po recima moje Frau Tetke veoma pobozan covek i veliki vernik i sad sam osramotila celu familiju sto to nisam znala. Reko, moj komsija Milan ce to meni da oprosti ali koliko vidim, ti neces. I posle nekog vremena odem ja kod moje komsinice Kristine na kafu, cerka doticnog Milana i procaskamo mi tu i pitam ja njega jel on to primetio da sam ja napravila tu gresku dostojnu same Satane i kazem mu sta mi je Frau Tetka prebacila a on pao sa stolice od smeha.
Ustvari, cinjenica je da ne mogu sad ni da se setim svih bisera prosutih po familiji od strane doticne Frau Tetke ali cim stignem kuci ne sumnjam da ce me stici jos jedno predavanje... obecavam da cu oma da blogujem :D

Sunday, September 18, 2011

Mali Andjeo iliti dan kada sam ja postala teta Marina

Oduvek sam se užasavala pomisli da me neko zove teta Marina, to mi je prosto bilo tako nekako... za tetke... nista zanimljivo za mene ovako mladu lepu i nasmejanu. Tetke su uvek onako mrgodne i uvek imaju nešto pametno da kažu iako to u datom trenutku nije baš pametno ali ne možeš ti da se raspravljaš sa tetkama, one su starije, pametnije, iskusnije... Meni je Bog svom srećom dao normalnu tetku sa kojom uvek mogu da se isćaskam, popijem kaficu, natenate razglabam o cveću i proleću ali uvek ti Bog da sa strane još par tetaka koje su tu ili da budu super ili da ti zagorčavaju život. No sad, referat o mojim tetkama je jedna jako dugačka priča i nije uopšte poenta onog što sam ja danas htela da napišem.
Kažu da je 13 loš broj i da taj datum ne valja a ja sad kad proberem po svom sećanju, mogu samo lepih svari da se setim koje su se desile 13 datuma u nekom mesecu... mojoj mami je bio rođendan 13. decembra, 13. januara je uvek dobra žurka za Pravoslavnu novu godinu, petak 13.'ti uvek napravi neku fenomenalnu žurkicu (sećam se prošlogodišnje kod Hogara), 13. juna je dedi i babi bila godišnjica braka, 13. marta sam ostavila Surabaju, 13. maja ... to ćemo preskočiti... i tog divog 13. septembra mi je stigla porukica od mog bate da se njegov andjeo rodio sa svojih 3,3kg i 52cm.
Ne mogu da vam opišem koliko sam bila srećna i ponosna... zaplakala sam tek kad mi je poslao sliku na kojoj se smeje... sva je na mene, ljubi je tetka 
Slikice.. samo da vidite da je sva na tetku... :)